
Galleria Vik Milano: Hotel-muzej je prestižni koncept umetnosti i ugostiteljstva
Jedna od najprestižnijih evropskih destinacija, Milano, dobio je prvi hotel-muzej Galleria Vik Milano, otvoren u samom srcu prestižne zgrade Galler...
pročitaj jošIan Schrager, čovek koji je zauvek promenio lice svetskog noćnog života i hotelijerstva, ostaje sinonim za inovaciju i luksuz. Kao suosnivač kultnog njujorškog kluba Studio 54, uneo je novu energiju i pokrenuo scenu, a zatim je svoju viziju preneo na hotele stvorivši prvi pravi butik hotel u Njujorku. Njegov rad sa brendovima Morgans, Edition i Public redefinisao je značenje luksuza: od statusnog simbola, do iskustva dostupnog svima.
U ekskluzivnom razgovoru za magazin Hoteli & Restorani, Schrager otkriva: kako ga je oblikovalo odrastanje u Bronksu i Bruklinu, zašto se luksuz danas ne meri cenom već osećajem i kako izgleda budućnost hotelijerstva, iz njegovog ugla.
– Rođen sam u Bronksu, koji bi se mogao nazvati provincijom Njujorka. Kada sam bio u petom razredu preselili smo se u Bruklin. Bili smo porodica niže srednje klase, vrlo bliska. Moj brat, sestra i ja imali smo tipično odrastanje. Bili smo ambiciozni i puni nade u budućnost, a naši roditelji su učinili sve da postignemo više nego što su oni uspeli – kaže Schrager, uz setan osmeh.
Njujork je bio i ostao vaša večita inspiracija.
– U pravu ste… Kada odrastate u Njujorku koji ima toliku količinu energije i intenziteta, svi ostali gradovi vam deluju mlako u poređenju s njim. Ne želim da zvučim kao nekakav njujorški šovinista, ali grad vam se podvuče pod kožu. Naviknete se na taj intezitet, zavolite njegov ritam, a ne smeta vam čak i njegova često neprijateljska atmosfera. Meni bi bilo vrlo čudno da živim bilo gde drugde nakon što sam odrastao u Njujorku.
View this post on Instagram
Vi ste vašim poslovnim partnerom Stivom Rubellom napravili revoluciju sa Studiom 54 koji je godinama bio epicentar ekskluzivnosti u Njujorku. Kako biste definisali to partnerstvo?
– Vrlo teško (smeh). Postojale su različite sfere uticaja, ali one nisu bile međusobno isključive. Stiv je bio ekstrovertan, više otvoren, a ja sam bio stidljiviji, ali, lagao bih kad bih rekao da je on bio lice, a ja pozadina. Meni je bilo zadovoljstvo da osmišljavam, koncipiram i sastavim celu sliku, dok je Stiv uživao u kontaktu s ljudima. Obojica smo doprineli i te oblasti su se preklapale. Bili smo partneri 50/50 i nećete nekome dati pola profita ako taj neko ne doprinosi ozbiljno. Često pomislim da smo zajedno bili uspešniji, ali i da smo radili odvojeno — svako bi uspeo.
Šta je bio okidač, pa da uđete u svet hotelijerstva?
– Iako se na prvi pogled noćni klubovi ne čine kao hoteli, oni su u istom biznisu. Obe delatnosti se bave gostima, obe se trude da gostima pruže dobar provod i da ih usluže. Hoteli su civilizovaniji, ali i restorani i klubovi imaju isti cilj: da se brinu o gostima. Tako da je to bio logičan sledeći korak za mene.
Studio 54, a vi lično ste pojam za luksuz. Šta je za vas danas luksuz i šta se promenilo?
– Luksuz danas nije ono što je bio ranije i mislim da je to sasvim u redu. Sve se menja — automobili, moda, telefoni, avioni, kućni aparati, pa se tako i luksuz menja. Danas, bogatstvo nije više tako rasprostranjeno. Luksuz se više ne definiše time koliko nešto košta ili kojim ste klasama u biznisu pripadali. Sada se definiše po tome kako se osećate. Da li vas uzdiže? Da li vam prija? To je sasvim drugačiji kriterijum od onog koji je postojao u prošlosti. Moji roditelji bi luksuz verovatno definisali kroz ekskluzivnost i status. Danas je to irelevantno. Ljudi žele da se osećaju dobro i da imaju posebno iskustvo.
View this post on Instagram
Šta brend Public čini posebnim i drugačijim?
– Mislim da je vizuelno neverovatno sofisticiran. To je novi stil, poseban vid vizuelne stimulacije. Ali, ono što ga zaista razlikuje je to što je on anomalija — oksimoron. Public je luksuz po povoljnoj ceni. Te dve stvari se retko sreću zajedno, ali ako uspete da ih spojite, to je zaista jedinstveno. Ključ je u tome da luksuz ne zavisi od cene, već od iskustva. Mi nudimo istinski luksuzan doživljaj i uslugu kakvu biste platili deset puta više negde drugde. I nije to jeftino za mase, već prava vrednost. To je luksuz za sve. To je moderna ideja. To je novi koncept i mislim da je dobar i za ljude i za društvo. Zato je to narodni hotel, i to ga čini posebnim.
Public hotel zvuči prilično demokratično i populistički. Šta znači ta definicija?
– To znači da bilo ko, ko želi da boravi tu, može. Nema ograničenja u smislu cene. Ako vam se dopada, možete da boravite u njemu. Ne samo da zvuči, kao što kažete, već to i jeste demokratizacija luksuza. To je važna ideja. Suprotna je elitizmu, ali zadržava sofisticiranost. Public hoteli su dostupni svima. To je prilika da ljudi iskuse nešto što je ranije bilo rezervisano samo za bogate.
View this post on Instagram
Nakon 25 godina uspešnog rada u hotelijerstvu i više ste nego kompetentni da nam kažete po čemu se hoteli danas razlikuju od onih s početka vaše karijere.
– Mislim da hotelijerstvo nije uvek dovoljno otvoreno za ono što ljudi zaista žele i često ne vodi ljude tamo gde bi hteli da idu. To mi je uvek bila enigma i uživao sam u rešavanju te zagonetke. Ako nešto volite, možete biti dobri u tome. Tako sam pristupao noćnim klubovima, stanovima, i hotelima. To je više društveni pristup — otkriti šta ljudi žele i to im isporučiti.
Šta je potrebno da hotel ima onu pravu energiju i osećaj mesta, poput lobija u The Ace hotelu u Njujorku pre nekoliko godina?
– Mislim da je važno da hotel odražava mesto i vreme u kojem se nalazi. Ne želite da budete zastareli, klasifikovani ili šablonski. Ako pravite hotel u Kini, želite da on zaista izgleda i oseća se kao da je deo Kine. Kultura i ljudi treba da oslikavaju duh vremena. Hotel treba da bude mikrokosmos mesta u kojem se nalazi, da prikazuje najbolje što to mesto nudi. Kad ljudi putuju, ne žele da izgube taj osećaj kada uđu u hotel, žele da se iskustvo nastavi. Energija dolazi iz toga.
Recite mi nešto o svom ličnom rastu kroz ovaj proces.
– Moja karijera je bila neverovatno ispunjena, kao začarana. Nikada nisam radio nešto što nije bilo uspešno i smatram se veoma srećnim čovekom. Voleo bih da ljudi kažu da sam nešto posebno postigao, da sam menjao i poboljšavao stvari. Nisam želeo da budem samo neko s novcem, već neko ko je ostavio trag. Imam porodicu koju volim i karijeru koju volim.
U kojim se mestima i hotelima na svetu vi osećate prijatno kao gost?
– Moja omiljena mesta su Njujork, Pariz, Šangaj i Peking. Volim gradove koji nikad ne spavaju, međunarodne kapije sveta. Oni su puni kulture i energije. Ja sam jako radoznao i ta mesta me stalno inspirišu. Moj omiljeni hotel, možda će vas iznenaditi, je Claridge’s u Londonu. To je hotel s puno samopouzdanja i izuzetnom uslugom. Volim i Okuru u Japanu, veoma pametno urađen hotel. I Bel Air u Los Anđelesu, jer je to esencija kalifornijskog hotela — sa labudovima, jezerima i prostranim vrtovima.
View this post on Instagram
Razvoj tehnologije je promenio dosta toga, kakvo je vaše mišljenje njenom korišćenju?
– Tehnologija u hotelima je jednostavna. Korisna je samo ako olakšava stvari ili smanjuje troškove. Ako ne zadovoljava bar jednu od te dve stvari, nema razloga da je koristite. Nisam pristalica tehnologije radi same tehnologije. Te „nove, najnovije“ stvari me ne zanimaju. Mislim da su dosadne i da ne poboljšavaju iskustvo gostiju.
I za kraj, pitaću vas da li ima previše hotela i da li ima prostora za nešto novo i zanimljivo?
– Nikada me nije zanimalo ima li previše hotela ili kakva je ekonomska situacija. Uvek ima mesta za nešto istinski posebno i drugačije. Uvek postoji prilika da napravite odličan hotel, bez obzira na to u kom ste gradu, na kojoj lokaciji, i koliko hotela već postoji. Samo morate biti bolji od ostalih. To je ono što sam uvek pokušavao da radim.
Kako biste ukratko opisali vašu filozofiju usluge?
– Biti lično posvećen i „posedovati“ svoje goste. Ne prepuštati ih nekome drugom, već pružiti nivo usluge koji je prijateljski, ali ne i previše prisniji. Neformalno, ali s dostojanstvom, baš kao kad vam neko dođe u kuću.
View this post on Instagram
Ian Schrager će zaista ostati jedan od retkih vizionara koji je uspeo da transformiše industriju, kroz kreativnost i svojstvenu poslovnu strategiju. Njegov put od Studio 54 do Public i Edition hotela pokazuje kako se luksuz s vremenom mora redefinisati i prilagoditi zahtevima savremenog gosta, bez gubljenja na kvalitetu i ekskluzivnosti. Za oblast hotelijerstva i turizma, filozofija Iana Schragera predstavlja podsetnik da uspešni poslovni projekti uvek polaze od prepoznavanja potreba.
Na najprestižnijem svetskom festivalu arhitekture, hotel Tawa Refugio proglašen je najlepšim hotelom na svetu u kategoriji Hotel & Leisure. Sm...
pročitaj jošDior i Belmond lansiraju prvi luksuzni spa u vozu u Jugoistočnoj Aziji – inovacija koja menja pravila igre u hospitality industriji. Belmond i Dio...
pročitaj jošMerima Allen je u januaru ove godine proslavila “radno punoletstvo” u hotelskom biznisu, a njena biografija je toliko dinamična da je gotovo nevero...
pročitaj još