Kolumna “Priče iz kafane“: Hadži Jovan Mrđenović predstavlja moravku
Oni koji su probali, kažu da je meso dobijeno od rase moravka nešto najukusnije, a naš dragi prijatelj i kolumnista Hadži Jovan Mrđenović to potvrđuje i otkriva benefite koje nam moravka pruža i ističe ko je hrabri začetnik ozbiljnije proizvodnje koja Srbiji može mnogo doneti.
Moravka, autohtona rasa svinja – farma Pro Moravka
Kad je Stefan Pantović 2022. godine, objavio da napušta veliki grad i odlazi na selo, gde će živeti sa porodicom, i gde će da se bavi uzgojem svinja autohtone rase moravka, prihvatili su ovu vest ljudi sa blagim osmehom, verujući u to isto onoliko koliko su verovali Novaku Đokoviću kad je kao dete izjavio da će da osvoji Wimbledon.
Srpski put je preko 80 godina bio jednosmerna ulica. Iz sela se odlazilo u grad. Država je volela proletere. O selu se govorilo sa prezirom ili sa podsmehom. Ljudi su se uglavnom stideli svog porekla. Kad si hteo nekog najžešće da uvrediš, dovoljno je bilo da kažeš da je seljak. I sad se nađe jedan mlad čovek, rođen u glavnom gradu, koji želi da promeni pravila igre. Ima ženu i dete, drugo dete na putu, ima posao… I reši da ostavi sve i da svoj život i sudbinu veže za selo. Da jede seljački hleb sa sedam kora i da u tome nađe radost i zadovoljstvo.
Nije se to baš činilo verovatnim, međutim pokazalo se da snaga volje pobeđuje i ruši sve prepreke. Učini Stefan sve što je naumio. Kupio je imanje u selu Badnjevac, krenuo je u ostvarenje svog sna, praćen i podržavan od supruge Marije koja je bila uz njega i u dobru i u zlu. Rušili su sve prepreke, zaokružili imanje, dokupili zemlju, u međuvremenu je stigao još jedan član porodice. Na svet je došla mala Simona. Starija ćerka Sofija je dobila društvo a porodica novu radost. Prilikom mog boravka na već zaokruženom imanju, najupečatljiviji utisak su dve prelepe devojčice, dva anđelka, koja male prasiće hrane šargarepom i lucerkom. Ta idila i posvećenost poslu teško da može da se opiše.
Moravka je budućnost
Trebalo bi da vas u kratkim crtama upoznam sa autohtonom sortom moravka, za čiji se uzgoj opredelio Stefan i njegova porodica. Sorta svinja moravka, nastala je u slivu reke Morave krajem 19. veka. Razvila se ukrštanjem lokalne rase šumadinke sa uvezenom rasom Berkšir, a u formiranju rase učestvovale su i rase mangulica, jorkšir i resavka. Stvaranjem rase moravka, stvorena je svinja dobro prilagođena ekstenzivnom i poliuntenzivnom načinu uzgoja na pašnjacima i šumama, a njeno meso je kvalitetno i prilagođeno za korišćenje u svežem stanju i proizvodnju suhomesnatih prerađevina.
Moravka ima mramorisano meso, što znači da je prožeto belim, masnim vlaknima (red mesa, red masti). Sadrži pozitivan holesterol. Moravka ima dobar randman mesa i vrlo povoljan odnos masnih kiselina. Stručnjaci kažu da je formula masti moravke identična formuli maslinovog ulja. Ove karakteristike moravke opredelile su Stefana da se bavi uzgojem ove rase. Želeo je pre svega da zdravo hrani svoju decu i da građanima Srbije ponudi zdrave proizvode. Mi živimo u vremenu promena svesti kod ljudi.
Polako prolazi vreme pomodarstva i verovanja da nam sve dobro dolazi sa zapada i da nam svu radost donose strani hipermarketi. Polako se vraćamo zdravijem načinu ishrane. Neverovatan je podatak da je pre desetak godina u Srbiji bilo svega stotinjak svinja rase moravka. Nijedan restoran nije nudio specijalitete pripremljene od mesa ove rase.
Danas desetine domaćinstava poseduje veći broj moravki nego što ih je pre 15 godina imala cela Srbija. Restorani i pečenjare se utrkuju ko će da ponudi što atraktivniji specijalitet od moravke.
Verujem da će ova rasa ubrzo da preuzme primat na teritoriji naše zemlje. Kvalitet ovog mesa je neuporedivo bolji i zdraviji. O ukusu i da ne govorimo. Ljudi shvataju koliko znači pojesti zalogaj mesa koji nije slavio punoletstvo i koji nije putovao preko sedam mora. Meso moravke na tiganju budi sećanje na detinjstvo, kad se ode na svinjokolj i oseti divni miris svežeg pečenog mesa. Sa preporodom gajenja moravke, ta privilegija se polako vraća u naše domove. Proizvodnja moravke nije laka, ali u životu ništa nije lako.
Proizvod je nešto skuplji, prirast nešto sporiji i više košta, ali je radost onim što se dobija višestruko veća. Moravka ima prirast od 250 do 810 grama dnevno, prasi se 1,5 do 2,5 puta godišnje i donosi na svet 7-14 prasića. Provodi vreme na otvorenom i voli da riška zemlju. Voli lokve, valjanje u blatu, da po šumi kopa korenčiće, žir i sve to što može da se nađe u zemlji. Steafan Pantović svoje svinje preko godine hrani svežom lucerkom, šargarepom, tikvama, jabukama, repom, krastavcima, cveklom i ostalim zelenišem. Zimi ih hrani kukuruzom, ječmom i drugim žitaricama.
Kupovni koncentrat i pomije ne koristi. Ne daje im proteine životinjskog porekla. Kloni se antibiotika. Moravka je vrlo inteligentna sorta, ima čak 20 različitih glasova u međusobnoj komunikaciji. Vrlo je pitoma i umiljata i brzo stiče poverenje i razvija prijateljstvo sa ljudima.
Moravka i na bečkom dvoru
Knjaz Srbije Miloš Obrenović, je kao najveći trgovac na Balkanu, za vreme svoje vladavine, u periodu od 1915-1939. godine, doprineo povećanom interesovanju za uzgoj i korišćenje moravki. Njegovi otkupljivači su obilazili Srbiju u potrazi za ovom sortom. Izvozio je sve otkupljene svinje uglavnom u Austrougarsku. Postoji podatak da je jedne godine izvezao 225.000 svinja. Pored toga budžet je punio izvozom kože, vune, čekinja, loja, masti, meda, suvih šljiva, pekmeza, goveda sitnijih pasmina, koza i ovaca.
To je omogućilo da budžet bude pozitivan a uzgajivači moravke su dobro zarađivali, pošto su su imali male troškove premda se moravka uglavnom sama snalazila za hranu. Šumadija je bila obrasla u hrastove šume a žirova je bilo u izobilju. Možemo reći da se Beč tad najzdravije hranio u svojoj istoriji. Nadam se da to čeka i Srbiju u skorije vreme. Neverovatno je kako se svest ljudi naglo promenila kad je zdrava ishrana u pitanju. Na državi je da uradi svoj deo posla, sve što može da uradi u njenoj moći. Možda je isto tako važno da država učini sve, da ljudima ne odmaže.
Ostalo će da učini entuzijazam ovog vrednog naroda. Onog trenutka kad svaki državni službenik bude voleo i poštovao malog proizvođača i njegov trud i želju da ostane na svom imanju, Srbija će da procveta. To nam je sve nadohvat ruke.
Treba koristiti iskustva drugih zemalja, a nama su najbliskije Italija i Španija. Španci su stvorili kult od svoje iberijske svinje. U 2025. godini, zaklaće 60 miliona svinja. Iberijske svinje se hrane raznovrsnom hranom, ali ključna komponenta njihove ishrane je žir. Pored žira jedu i travu, korenje, divlje plodove i gljive. Mogu dobivati hranu na bazi žitarica i mahunarki. Pored Jamon iberico pršute, Španija proizvodi i Jamon serano, to je španska sušena šunka, poznata po bogatom ukusu i karakterističnoj teksturi.
Proizvodi se od belih svinja i suši se ne vazduhu u planinskim predelima. Kad čovek vidi gde su Španci otišli u proizvodnji pršuta, to može da deluje zatrašujuće za nekog ko je na početku tog puta, ali stara je istina, svaki put počinje prvim korakom. Možda je naša prednost to što imamo na koga da se ugledamo, a ja mislim da je naša moravka izuzetna sorta i prednost Srbije je što još nema mnogo GMO hrane kojom se svinje hrane. U Španiji je gotovo sva hrana GMO.
Kad “veliki” ostanu “mali”
Sa svoje strane želim da odam poštovanje svim entuzijastima, proizvođačima moravke. Krenuli su teškim putem ali se preko trnja dolazi do rezultata. Moraju da znaju da mnogi ljudi saosećaju sa njima moleći se za njihov uspeh.
Dovoljno je ući na sajt promoravka.rs i osvedočiti šta sve ozbiljni ljudi misle o poduhvatu porodice Pantović: Kafana pod lozom 78 – Najlepše je kad mali postanu veliki a blagoslov je kad tako „veliki“ ostanu mali. Naši mali entuzijasti ostali su da brane i odbrane ono što je vekovima hranilo Srbiju i ne daju da to padne u zaborav.“ Jovan Memedović – Volim kad su ljudi hrabri i kao mladi rekli ne gradu, zagađenom vazduhu i nezdravoj industrijskoj hrani. Ako pritom pokrenu i svoju proizvodnju hrane i razviju jedan seoski život, onda su to heroji ove zemlje. Farma „Pro moravka“ mi je postala bliska jer sam pratio njeno nastajanje od početka. Moj prijatelj Panta je za kratko vreme usvojio uzgoj i proizvodnju svinja moravki, samo zato što je sledio svoj osećaj da u pravom trenutku kaže „ne“!
Kad jednom probate proizvode od moravke, pitaćete se istog časa zašto se ovo nije dogodilo pre?!